KRIVNJA

Moja majka je umrla prije 3 godine. Pomirila sam se s time da je više nema na ovom svijetu i nastavljam živjeti sa tugom u srcu. Ali nikako se ne mogu osloboditi osjećaja krivice... Užasno me muči što smo se rastale posvađane. Bila sam buntovna i nisam lako prihvaćala ograničenja koja mi je postavljala. Ne mogu si to oprostiti... Užasno mi je teško što joj nisam uspjela reći koliko ju volim. Mislila sam da će to proći s vremenom, ali evo prošlo je već više od 3 godine, a mene krivnja uništava iznutra svaki put kada je se sjetim. Ne znam kako da se riješim tog osjećaja, a ne mogu više živjeti ovako. Voljela bih da mogu premotati film i  promijeniti svoje postupke od tada, ali preostaje mi samo nositi se nekako s ovom krivnjom. Postoji li način, bilo što da ova krivnja nestane? Da mogu nastaviti sa svojim životom bez tog tereta. Hvala!

D. S.  

---

Draga D.S.,

Krivnja je osjećaj koji si sami stvaramo jer prema određenim kriterijima koje smo uzeli u obzir smatramo da nismo postupili ispravno u određenoj situaciji. Većinom kroz određenu pogrešku naučimo nešto i to utječe na promjenu naših kriterija i/ili ponašanja. I kada se krivnja pojavi, često nismo svjesni da su  kriteriji promijenjeni i da sad događaj procjenjujemo svjesni mogućih posljedica kojih prije kada smo postupili na određeni način nismo bili svjesni. Da, možda u tome trenutku jednostavno nismo znali bolje. Vjerujem da u određenom trenutuku postupamo najbolje što znamo i umijemo i vjerujem kada bi znali kakve su posljedice određenih postupaka da bi drugačije postupili, ali budućnost ne možemo predvidjeti. Učimo iz vlastitih pogrešaka, što je često teško i bolno, ali omogućuje promjenu. Zapitaj se što mogu naučiti iz ovoga? To je najbolje što možeš napraviti za sebe.

Postoji opravdana i neopravdana krivnja. Opravdana krivnja je kada osvjestimo da smo iz vlastitog neznanja, vlastite sebičnosti napravili nešto što je povrijedilo ili naškodilo drugoj osobi. Korisna je jer nam daje informaciju da smo loše postupili i omogućuje nam da idući put postupimo drugačije i ispravimo naše ponašanje. S druge strane postoji neopravdana krivnja (više od 90% krivnje) koja je kontraproduktivna i nije nam korisna jer se osjećamo loše kada nismo odgovorni za nešto. (npr. što ne možemo ispuniti tuđa očekivanja, ili ako ne operemo ruke prije jela, a bili smo smo za to kažnjavani u djetinjstvu i sl.). Smatram da je dobro kada god osjećamo krivnju, procijeniti što objektivnije moguće radi li se o opravdanoj ili neopravdanoj krivnji.

Svaka krivnja dugoročno ostavlja ozbiljne posljedice na duh i tijelo. Osim što si predbacujemo određeni postupak, najčešće se u životu svjesno ili nesvjesno kažnjavamo tako da si nedozvoljavamo užitak, sreću, uspjeh na bilo kojem aspektu života.  Jedini način da krivnju otpustimo je da si oprostimo. A kako si oprostiti?

Potrebno je osvijestiti i prihvatiti da smo u tom trenutku postupili najbolje što smo mogli i znali i da nismo bili svjesni mogućih posljedica. Jedna od predivnih tehnika koja može u ovakvom slučaju biti od velike pomoći je postavljanje vlastite obiteljske konstelacije koja ti može olakšati proces opraštanja i razriješavanja od krivnje koju nosiš.

S utjehom,

Marija

---