KAKO VIDIM SEBE?

Poštovana psihoterapeutice.
Imam problem koji me već duže vrijeme muči.
Naime, za razliku od prijašnjih vremena, nemam samopouzdanja.
Bilo to u društvu prijatelja, nepoznatih ljudi ili kolega uvijek se osjećam usamljeno i nepoželjno. Uvijek razmišljam što da kažem, možda i previše kako ne bih ispala budalom.
Osim toga, malo me stvari vesele. Prije sam bila puno vise veselija i željna svega, no u posljednje vrijeme gotovo ništa me ne veseli, pa ni dečko. Bezvoljna sam i razdražjiva
Strah me da ću ostati sama, da me nitko neće htjeti. Čak sam i zbog toga dosta i agresivna.
Što se naravno osjeti na mojoj dugogodišnjoj vezi. Dosta sam se povukla u sebe i osjećam se nepoželjno, nisam društvena osoba više. To me najviše i plaši, jer ne bih voljela otjerati momka od sebe, niti ljude, te bih željela upoznati malo veći krug ljudi.
Sto mi je činiti, stvarno bi mi trebala pomoć.

Hvala unaprijed,
MB

---

Draga MB,

svakodnevno procjenjujemo kakvi smo, s onim što smatramo da bismo trebali, željeli ili mogli biti. Da bi imali samopouzdanja, od izuzetne je važnosti kako vidimo sami sebe. Je li ta slika pozitivna? Mislim li i osjećam o sebi dobro? Ili je ta slika općenito negativna? Zbog čega smatram da nisam poželjno društvo? Jesam li dobro društvo za ikoga? Ako je odgovor ne, zbog čega tako mislim o sebi? 

Osim što je važno kako sami sebe doživljavamo, da bi imali samopouzdanja važno je da doživljavamo uspjehe, ali i da smo ih svjesni. Često se zna dogoditi da naši uspjesi prolaze nezapaženi pored nas, a naše neuspjehe stavljamo na tronove i potpuno smo zaokupljeni njima. Isto je s primjećivanjem naših kvaliteta, ili kvaliteta bliskih ljudi oko nas. Većina ljudi će bez problema nabrojati nekoliko svojih negativnih karakteristika, međutim nabrajanje pozitivnih će ići znatno teže. Ako sam više usmjerena na negativno, može li moj život biti sretan i ispunjen? 

Pokušaj ispisati vlastite kvalitete, u početku će možda ići malo teže. Možeš zamoliti dečka i/ili bliske prijateljice da ti pomognu. Da ti navedu tvoje kvalitete ili zašto su te odabrali za prijatelja. I kada ti to kažu, vidi možeš li to prihvatiti? Vjeruješ li da je to što govore istina, ili misliš da to nije i ne može biti istina? Možda bi željela da je to istina... Nešto što definitivno može pomoći u preobražavanju vlastite slike o sebi je „Škrinjica“ – tehnika koju Bruno Šimleša opisuje u svojoj knjizi „Škola života“. Vrlo jednostavna i djelotvorna. Isto tako od pomoći može biti i iskustvo jedne od mojih klijentica opisano u postu Nesigurnost vs. samopouzdanje.

Slika o sebi je nešto što se gradi i mijenja cijeli život, a korijeni toga su u djetinjstvu. Jesu li me roditelji i ostali značajni ljudi u životu pohvaljivali za uspjehe ili su me više kritizirali? 

Dozvoljavam li si vidjeti pozitivne stvari oko mene ili svijet gledam kroz sive naočale? S čime sam u svom životu zadovoljna? Možda će biti teže naći odgovor na ovo pitanje, ali važno je da budemo svjesni onoga što je dobro i kvalitetno u nama da bi se mogli suočiti s onim stvarima koje nam se ne sviđaju. Prilika za promjenu je svaki dan pred nama, samo trebamo odlučno posegnuti i zgrabiti ju. I nije važno ako danas nismo uspjeli u tome, sutra ili za nekoliko dana možemo pokušati ponovno. 

S podrškom,

Marija